Harac, osobni porez, glavarina u Osmanskom carstvu. Naplacivao se je od svake muske nemuslimanske glave, kao vrsta otkupa od ropstva. Davao je pravo na osobnu i imovinsku sigurnost. Harac je bio dokaz vjernosti sultanu, pa su cesto pocinjale bune uskracivanjem haraca. Harac se je dijelio po visini na tri klase: evsat, sala i edna.

Hmmm

neke dve odjednom su mi se javile. poslale sliku i vide im se sisièiæice.. kažu da se zovu andreja i ivana.. ili tako nešt.. i nisam ih ni barit trebo, odma su mi broj ostavile..

baš sam faca, rulam.. ide mi bolje nego ikad.. a sada æu bit mudar i povuæi se u osamu dok sam na vrhu.. aj bok

sanjao sam da idem ulicom, svi su goli, a ja sam obucen….

.. bote pikula, ovaj Toše bolje pjeva mrtav nego živ, ko Tu-pak je posto….

nego jaaaa saaaaam èuooooo da je njegov najbolji performans bio 2007 godine na Cest is D Best kada je pjevao obradu country pjesme Willie-a Nelsona "On the road again" :DDDDDDD

Pitao me jednom prilikom prijatelj u jednoj beogradskoj kafani: zašto su Hrvati takvi.
Kakvi? - pitao sam se ne znajuæi na kakvu takvost Hrvata toèno misli.

Imaju li Hrvati najlepše i najmodernije autoputeve?, odgovorio je protupitanjem. Imaju. Imaju li unutrašnji avionski saobraæaj?
Nisam, eto, nikad razmišljao o tome da u Srbiji nema domaæih letova. Da li su im plate dva do èetiri puta veæe od svih ostalih u regionu? Jesu. Jesu li jedini na belom šengenskom režimu i šeæu po Evropi bez viza? Jesu. Da li su praktièki na pragu Evropske Unije? Jesu. Da li im je državna televizija u odnosu na ostale u regionu, hm, televizija u boji? Jest.

Da li su bili treæi na svetu u fudbalu?, nastavlja prijatelj. Jesu. Da li su svetski prvaci u rukometu, vaterpolu i tenisu? Jesu. Imaju li Blanku, Janicu i Gorana Ivaniševiæa? Imaju. Imaju li najlepše more i najlepša ostrva u Evropi? Jebiga, imaju. Da li su pobedili u ratu? Jesu, rekoh, ubedljivo. Da li su nakon hiljadu godina dobili državu? Jesu. Da li su se jednom zauvek rešili Srba i Jugoslavije? Jesu.

Pa što su onda tako nadrkani? - poentira na kraju prijatelj iskreno nemoæan pred vlastitom spoznajom. Što su takvi namæori?

Moj beogradski prijatelj nije usamljen u takvoj percepciji Hrvata. Tezu o nadrkanim Hrvatima èuo sam u skitanjima Balkanom više puta, svaki put bez primisli, s iskrenom i dobrohotnom zavišæu, i jednako iskrenim i dobrohotnim èuðenjem. Da smo mi pobijedili u ratu, objašnjavaju mi Srbi, da imamo bilo kakvo more, a kamoli najljepše, da imamo takvu državu, klimu, ceste, aerodrome, plaæe, standard, televiziju, bijeli Schengen, Davis cup i broncu s Mundijala, bili bismo glavne lole u regiji. Lebdjeli bismo pola metra iznad zemlje, plaæali ture Hrvatima, naruèivali im pjesme i tješili ih kako, eto, nije ni njima sve crno. Imaju, na primjer, Severinu i Olivera Dragojeviæa.

Hrvatima, meðutim, ništa od toga ne može popraviti historijsko loše raspoloženje. Potvrdilo je to ovih dana i Gallupovo istraživanje, po kojemu su Hrvati uvjerljivo najnezadovoljniji narod u regiji.

Ništa njima, èini mi se, nije po volji: iako imaju uvjerljivo najviše plaæe, standard i BDP, gotovo šezdeset posto Hrvata - podjednako uvjerljivo najviše - nije zadovoljno svojim životnim standardom. I Albanci, o èijem standardu Hrvati dan-danas prièaju viceve, i Bošnjaci, kozmièki najebao narod, zadovoljniji su od Hrvata. Imamo najmanje povjerenja u Vladu, najmanje nas vjeruje da država ide u dobrom pravcu, i najviše nas misli da bismo u inozemstvu živjeli bolje.

Hrvati tako otprilike toèno odgovaraju znanstvenoj definiciji namæora, vjeèno mrzovoljne osobe koja do podne ne voli sebe, a od podne cijeli svijet. Do podne, eto, turobni i bezvoljni Hrvati rogoboreæi odgovaraju na pitanja Gallupovih istraživaèa o vlastitom životu, a od podne, na pitanja od drugima, kolutaju oèima, prave prezirne grimase i zaokružuju "ne": Hrvati ne vole Slovence; èetvrtina Hrvata ne bi u obitelj primila osobu druge rase ili vjere; šezdeset posto Hrvata ne bi kupilo srpski proizvod; gotovo polovica Dalmatinaca ne voli strance; Hrvatima su jedan put najneomiljeniji susjedi Srbi, pa Slovenci, drugi put Slovenci, pa Srbi; šezdeset posto Hrvata ne bi u Europsku Uniju; dvije treæine Hrvata ne bi na Balkan.

Ono što ne pokazuju ankete vidi se od prilike do prilike u svakodnevnom životu, u gostionicama, na forumima i nogometnim stadionima. Dok su nas mediji, recimo, uvjeravali da su Hrvati u kvalifikacijama za odlazak na Svjetsko prvenstvo navijali za Bosnu i Hercegovinu, u Vinkovcima su navijaèi izvjesili golemi transparent "Obrigado Portugal!" - naslaðujuæi se zadahu crknute krave s druge obale Save.

Od podne Hrvati ne vole Bosance, jer su im se popeli na vrh glave svojom alibi pozom ratne žrtve koju nitko ne voli, i koji su sami krivi za sve što im se dogodilo, ne vole Engleze jer su nas izdali na Bleiburgu i gurnuli u Jugoslaviju, ne vole Albance jer su primitivni plemenski mafijaši, ne vole Srbe jer su antieuropski samozadovoljni Balkanci, ne vole Slovence jer su bijedni austrijski prirepci koji ne žele Hrvate u Europskoj Uniji, ne vole Rome jer su lijeni lopovi koji ništa ne rade i sviraju kurcu, ne vole Èehe jer u naše jeftine zimmer-frei bunkere dolaze sa svojim wc-papirom i mineralnom vodom.

Svi u regiji nekoga nekako vole, makar i kriomice, Albanci vole Hrvate, Srbi i Crnogorci vole Dalmatince, Makedonci i Slovenci vole Srbe, svi oni vole blesave Bosance, blesavi Bosanci vole sve, samo Hrvati ne vole nikoga, ni druge ni sebe. Nisu pritom imali baš najtegobniju povijest, Bosanci su ipak najebali malo više, Srbi su u prošlom vijeku najprije izgubili pola muškog stanovništva, a onda èetiri rata zaredom. Makedoncima se država klima i trese kao Indonezija, Albanija ima èetiri puta manji bruto-društveni proizvod, pa ipak se od svih jedino Hrvati ne znaju opustiti i nasmijati.

Hrvati ne vole nikoga jer ih nitko ne voli, ne vole sami sebe jer nikoga ne vole, ne vole nikoga i ništa, oni jednostavno ne vole.
Napravite mali, neznanstveni ali pouèni eksperiment: ukucajte u Google fraze "Hrvati vole" i "Hrvati ne vole". Za sintagmu "Hrvati vole" pretraživaè æe vam na internetu pronaæi 5800 primjera, dok æe vam za "Hrvati ne vole" izbaciti èak 24500 stranica: Hrvati tako ne vole prati zube, èitati novine, raditi od kuæe, putovati na kredit i saditi kupus, ne vole volontirati, plaæati zdravstvo, javno prosvjedovati, podmirivati obaveze i koristiti kondome, ne vole web-standarde, peticije, inovacije, rizik, školu, ribu, buku, šeæer, promjene i avanture, ne vole ateiste, motoriste, šefove, homoseksualce i Hercegovce, ne vole zakon i red, autokampove, domaæi film, ekstravagantna odijela, polovne automobile, sado-mazo seks, odmor na svjetionicima, maslinovo ulje, talijansko pjevanje i Nikolu Karabatiæa, ne vole uspješne, ali ni siromašne, a iz nekog razloga, ubijte me ako sad znam zašto, ne vole ni grad Birmingham.

Ima li, doðavola, išta što Hrvati vole? Ima.

Vole biti nezadovoljni i grintavi: iako po Gallupovu istraživanju gotovo sedamdeset posto Hrvata misli da bi bolje živjeli negdje drugdje, po istoj anketi samo desetina bi zaista emigrirala kad bi imala priliku.

Zašto su, dakle, Hrvati takvi namæori? - pitaju moji beogradski prijatelji.

Nije to istina, odgovaram ja. To samo tako izgleda.
Hrvati, naime, ne vole novinske ankete i internetske upitnike.
Ni istraživanja javnog mnijenja.
Ne vole kad ih se išta pita.
I ne vole Gallupov institut.
Ni grad Birmingham.

Pošto je bilo mnogo pitanja koje su prevare popularne u našem okruženju, ovog ponedeljka æemo iznesti neke od onih koje se dešavaju u Hrvatskoj:

Milan Tarot - Dobroæudni prevarant, sada 36-godišnji ‘tarot Milan’ veæ je ordinirao na nekoliko srbijanskih, pet bosanskih televizija i na Z1, a sada je na Novoj TV

Na Balkanu je uvijek sve naopako, pa se eto tako može dogoditi da jedna od najpoštenijih osoba koje viðamo na malim ekranima bude - drski varalica. Upravo je to Milan Radonjiæ (36), poznatiji kao Vidoviti Milan, od ove jeseni dežurni tarot majstor Nove TV u noænom programu èetvrtkom i petkom.

Dosad je ordinirao na zagrebaèkoj televiziji Z1, a prije toga na pet bosanskih TV postaja, a prije toga na nekoliko srpskih, u državi koja je prva zabranila naplaæivanje praznovjerja preko malih ekrana.

Nema sumnje, i Hrvatska æe ubrzo zabraniti takvo pelješenje nesretnog puka, osobito s obzirom na to što tisuæu njih plati poziv, a samo jedan dobije “uslugu”. No, i ako se to dogodi, Vidoviti Milan neæe propasti jer je od sebe napravio, što se kaže, brend. Njega æe neuki i praznovjerni tražiti i kad struje više ne bude…

Beograðanin Milan Radonjiæ po struci je ekonomist (završio je višu školu), a navodno dobro igra šah i svira gitaru. No, živio je od preprodaje švercane robe, u kuæi nabijenoj zemljanim podom, sve dok nije odluèio uložiti u hobi - gatanje.

Otkako je na Novoj TV, od njega je nemoguæe dobiti intervju licem u lice. Prije bi se reklo da mu to brani ugovor, nego što bi sam zazirao od demistifikacije samoga sebe. Naime, više je puta javno poruèio da ljude vara zato jer su nerazumni toliko da æe povjerovati u bilo što, a najprije u ono što je najapsurdnije. Upravo zato im najveæe apsurde plasira kao vrhunaravnu osobnu istinu.

Što je mušterija neukija, to je i vidoviti Milan okrutniji. Pita ga svojedobno jedna žena za sudbinu kæeri i sina i kaže mu kad su roðeni, a Vidoviti Milan odvraæa: “Karte pokazuju da vam je sin stariji, a ne kæi!” Sada ga nazove žena i pita za sina. Milan Radonjiæ zaèas “skenira”, veæ po boji glasa, svaku mušteriju, pa je i ovaj put odmah prokljuvio da mali nije bolestan nego je upao u loše društvo. Stoga savjetuje ženi: “Neka nosi bijele i sive èarape srijedom, èetvrtkom i subotom, tri tjedna”.

Doduše, zasad se kloni performansa u kakve je uvlaèio mušterije u Srbiji, gdje je katkad organizirao cijele predstave u - njihovu domu. Primjerice, pita èovjek kada æe da se oženi on i njegova dva brata. Milan ustanovi da su sva tri kraj telefona, pa ih natjera da skaèu na jednoj nozi, drže se za uho i skandiraju magiène rijeèi.

Meðutim, veæ se prilièno ohrabrio i u Hrvatskoj, da ne bi sluèajno tko pomislio da su Hrvati manje praznovjerni od Srba. Zove izbezumljena, starija žena da joj skine urok. Èudi se kad joj Milan kaže da je nije urekla žena nego muškarac. “Samo slièi na ženu, ima dugu kosu, to ti je”. Zatim joj diktira dvije rijeèi, slovo po slovo, Deep Purple, a zatim nesretnica uzalud pokušava zapisati i naziv pjesme “Hush”, koju ima puštati “u podne, u 18 èasova i u ponoæ”.

Nije daleko ni Dikembe Mutombo koji je drugoj ženi urekao sina preko interneta na koji Milan zainteresirane spaja tako da ih natjera da nalijepe žvakaæu gumu na ekran televizora, toèno na mjesto koje on oznaèi prstom…

Vidoviti Milan lijepo se snašao i kad je posrijedi jezik. Roðeni Beograðanin govori urbanu štokavicu s karkateristiènim naglaskom, a hrvatski jezik prihvatio je, kako se to ovdje, naime, traži, kao strani, ali koji pomalo uèi, pa je veæ nauèio upotrebljavati rijeèi poput “tisuæa”, “tjedan” i “veljaèa”. Izgovara ih kao potpuni stranac, a vrhunac zezancije je kad kaže “hvala ljepa”, što se ne govori nigdje osim možda u nekim zabaèenim, jekavskim dijelovima Hrvatskog zagorja.

Kao i sve varalice, Vidoviti Milan misli mnogo brže od svojih žrtava. Spomenuli smo da veæ po boji glasa procijeni što se dogaða s dotiènom osobom, a ostale informacije otkrije u nekoliko poteza. Najprije, voli tzv. trik pitanja, kakva su uvriježena u standardnim psihotestovima. Koristi i opæenite tvrdnje s kojima æe se svatko složiti, kakve je takoðer odavno prouèila psihologija. Naime, teško je ne složiti se s tvrdnjom: “Ja sam bolji èovjek nego se to usudim pokazati”. Ili: “Katkad mi se èini da se cijeli svijet okrenuo protiv mene”.

Treæa njegova metoda je kockarska procjena rizika. Pogoditi spol djeteta nije velik rizik ili nije barem veæi od 50 posto, kao ni to da kažeš djevojci iz Primorja da je brineta.

Èetvrta, i najèešæa, metoda kojom se vidoviti Milan služi jest dovršavanje mušterijinih reèenica i preuzimanje njihova sadržaja na sebe. Primjerice, muškarac zausti da mu sin nije operiran, a Milan mu prije nego što stigne dovršiti reèenicu uleti: “To znate, izbegao je operaciju, a znate li zašto?”

U posljednje dvije godine, otkako je je postao jako popularan, Vidoviti Milan promijenio je više kostima, a onaj koji je uzeo za nastup na Novoj TV upravo je idealan.

Odjevni stil

Ideju za zlatni pokrov na glavi posudio je od Tutankamona, a plašt od èarobnjaka Merlina. Crne, baršunaste rukavice prošivene tajnim znacima sjajno zaokružuju njegov izgled krajnje drskog klauna.

Vidoviti Milan je, koliko god bio varalica, pozitivac prije svega zato što je, paradoksalno, prosvjetitelj.

On govori ljudima da ne jedu meso jer æe oboljeti, ako skuži da su ozbiljno bolesni, šalje ih doktoru, nuka ih da se upoznaju s internetom, uèi ih što je Google, a nastoji ih upoznati i s osobom Billa Gatesa, za kojeg tvrdi da mu je osobni prijatelj.

I, što je najvažnije, ma koliko drzak bio, Milan Radonjiæ nikad nije zao i ne širi mržnju, a još manje netoleranciju. Kao i sve varalice, ima nešto tužno u sebi, a unutarnju napetost prije svega odaje tik kojeg se ne može riješiti: snažno, nekontrolirano žmirka. Ukratko, Vidoviti Milan znaèajan je heroj popularne kulture, koja je na Balkanu takva kakva jest: napola zapadnjaèka, a napola azijatska…

Krajem protekle 2009. godine u Zagrebu je otvoren novi centar za napredno poslovno obrazovanje.
Iako djeluje u okviru ustanove s dugogodišnjim iskustvom u obrazovanju specijaliziranih kadrova, ovaj novi program podigao je razinu poslovnog obrazovanja do meðunarodnih standarda. Rijeè je o programu ‘Remetinec Business Academy’.

Program obrazovanja u ovoj akademiji može trajati i desetak godina, ovisno o kolegijima koje kandidat odabere. Plan i program školovanja ukljuèuje predmete kao što su:

"Fiktivne fakture i off-shore raèuni"
"Kako kupiti sebi dionice poduzeæa novcem istog tog poduzeæa"
"Kako usluge plaæati do pet puta više, i kome"
"Zapošljavanje politièkih podobnika"
"Davanje riziènih kredita obitelji i prijateljima"
"Davanje petama malo vitra"

Akademija je zatvorenog tipa, a osim školovanja kandidati dobivaju i smještaj i prehranu za vrijeme cijelog školovanja. Namijenjena je usavršavanju visokih menadžerskih kadrova i u njoj mjesto dobivaju samo kandidati koji su se veæ iskazali u upravljanju javnim i državnim poduzeæima. Trenutno se u ovoj ustanovi školuje više od tuceta menadžera hrvatskih javnih poduzeæa.

Zanimanje za program akademije je izuzetno.

Upis polaznika provodi Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, samo na preporuku Vlade RH.

sta je ovo? kazne za nagli start? za naglo kocenje? za slalom? jesu ludi? to je jedino sto me drzi normalnim u prometu :D

da mi odrezu nogu pa da ne mogu gas pedalu stiskat?… kako sam si racunao kostam drzavu 10000 kn po tjednoj bazi :D hihi.. sa’ce mi to biti samo veci gust raditi :D
osim toga slalom nije opasan.. spust je opasniji :D
cemu imat produzetak pimpeka ako ne zbog gore navedenih stvari? zbog zena? tja.. nema te koja je vrijedna sjest u moj auto, to mi je ionako davno vec mama objasnila :D
inace bio sam u parizu, jeo parizer, al to je duga prica.. vidio sam i armanija.. onog snajdera svijedog sto šije šete… a bila je dobra scena.. taman sam gledo di je muzej edit pjaf, to je ona kurva što je poslije pjevala, a poslje kupila muzej valjda.. i izlazim na tu ulicu koja je počinjala sa Rue :D a kad tamo stoji hamvij, sa felgama većim od njega.. i baš gledam koji će seljo izać iz tog auta, a kad ono armanij.. izlazi.. i ja vrištim:”gle armanij gle armanij” i idem da ga slikam, a kad ono na fotiću širac, jebemu.. to se zove nesreća u sreći iliti širac na armaniju.. i ništ vadi drugi objektiv brzo montiraj u međuvremenu vrišti histerično ko da ti je on omiljeni dizajner a ne ko da se oblačiš na hreliću i ništa.. na kraju.. pobjego mi armanij..
a skoro sam posto čovjek koji je pratio modu..
jebo!

juÄŤe sam prdno na renea bitorajca :D

a moĹľda sam malo i zakaÄŤio onog što viÄŤe “genijalno!” u big bradru… drugo je to što sam ja produĹľio naslijednu bolest u svojoj obitelji a koje se manifestira da priÄŤaš sam sa sobom.. samo što sam ja to napravio preko interneta :D i koji je glavni grad zagorja? vinograd .. hihi idem sada znojit se ko nikad do sada :D

i ne.. JA NISAM ugradio klimu.. zašto? zato jer se pravi muškarci kupaju u svom znoju samo! :D

We are the best possible exchange office on the net. That is our opinion!